Posljednja dva radna dana odradili prilicno laganim tempom. U nedjelju stigao i Yang iz Taiwana, skroz smjesan lik od nekih 40-ak godina, orijentiran na kurve i tjedno uređivanje frizure svog psa. Jesam vec rekao da su Azijati bizarni? “… Osmi dan, shvati Bog da je O.K., ali da moze bolje. I tad, stvori onsen, umoci dupe unutra i zaboravi na svijet. I tako bi do dana danasnjega. Kadgod netko napusti svijet, pridruzi se Bogu u onsenu, kojeg ljudi nazvase raj.” Enivej, kraj rada na drvenoj kucici obiljezili tako da nas je Kazuko-san odvela u onsen. Onsen sam po sebi zasluzuje poseban post, ali meni se ne da. Uglavnom, radi se o prirodnim izvorima ljekovite vode od koje su Japanci napravili odmaralista za duh i tijelo. Ima ih u cijelom Japanu, a kako se radi o dobrom biznisu, u zadnje vrijeme se kopaju i umjetni onseni. Voda je ista, pa kog briga jel izasla sama na povrsinu ili su joj malo pomogli. Onsen u kojem smo mi bili se zove King of Bath, a ima 16 razlicitih kupelji, dvije saune, totalno opremljeno predvorje sa ogromnim stolicama koje masiraju svaki dio tijela (ovo se posebno placa)… Postoje i mjesani, ali onseni uglavnom imaju poseban dio za zene, poseban za muske jerbo se unutra hoda gol, ono ko od majke rođen. Bitno je naglasit da ljudi s tetovazama nisu dobrodosli, jer su u Japanu tetovirani uglavnom Yakuze, a s njima ne treba imat posla. Temperatura u bazencicima je prilicno visoka, al se u toj vodi tijelo tako opusti da je to nevjerojatno. Osim bazencica imaju i mramorne fotelje u koje sjednes, a vrela vodi klizi ledjima, rukama… Mene najvise dojmile plitke kade u koje legnes na ledja, pola tijela je u vreloj vodi, a pola vani. Taj, kao i jos nekih je u dijelu koji je vani u vrtu. Mi smo bili navecer, pa je dozivljaj predobar. Lezis u vreloj vodi do pola, nije ti ni prehladno ni pretoplo, glava ti je natkrivena, a pada i lagana kisa po prednjem dijelu nogu koji nije u vodi (ovo je dio koji nije feature onsena, pa javna zahvala Zoranu Molekuli i njegovim carobnim mocima), a vidis i zvijezde. Ukratko, selim se u Japan cim prije. U srijedu uzeli dan off i odlucili spiskat ostatak para i pokupovat suvenire. Uzeli bicikle i pravac Tachikawa. Besciljno cruisali i trosili… Na kraju dana, Kazuko-san nas odvela u dvoranu da gledamo kendo trening. Kendo sensei ima oko 80 godina, a treniraju i njegova zena i sin. Zenski dio populacije bio vidno odusevljen prisustvom zapadnjaka, a drugi sensei koji prica engleski nam objasnio osnove kendoa i dao nam shinoi (mac od bambusa) da malo probamo. Totalno japansko iskustvo. Obecali mu da cemo doc sljedece ljeto jer sutra idemo doma i nastavili do Okinawa bara gdje nas ceka ostatak ekipe, Hiro i Kazuko, Saigusa, Yang, Sarah i Joel. Kako i Sarah/Ling ide doma u cetvrtak, njena zelja za oprostajku je bio Okinawa bar. Uglavnom, Okinawa je otok prilicno udaljen od Japana, cak blize Kini, ali i dalje dio Japana. Zbog kineskog utjecaja ima prilicno karakteristicnu glazbu i obicaje. Jedan tip odande zivi sa curom 5 min od Kazuko i tamo kuha Okinawa hranu i svira shamisen, tradicionalni instrument sa tri zice (pogledat video1 2 3 4 5..) U Okinawi jedu svinjske nogice pa morali i to probat, kao i  jos hrpu raznih jela. I pili kojesta, sake, pivu, vino od rize, jos neku cugu kojoj ne znam imena… Krenulo se i pjevat i svirat, pa se cak i dogodilo u jednom trenutku da Branko i ja iz sveg glasa pjevamo himnu, rvacku pravu. Nisam siguran da postoji video toga, ali ako ga ikad dobijem, nikom ga necu pokazat. Dosli doma, napisali jedni drugima vrlo dirljiva pisamca i posakrivali ih po raznim mjestima… U cetvrtak, probudili se u 5 ujutro po Tokyo vremenu, potukli ostatak cornflakesa, bacili tus i nasli se s Ling pred kucom. Izasli i Hiro, Kazuko i Saegussa pozdravit se. Kazuko nas odbacila do Hino Stationa i Branko, Ling i ja napustili Hino. Na Narita Terminal 2 se rastali s Ling, ona put Hong Konga na nastavak turneje, a Branko i ja na Terminal 1, pa Pariz i na kraju Zagreb. Na Nariti svratili u McDonalds na hamburgere s okusom rastanka. Zadnje papirnate yene podrobili na novo upotpunjenje kucnih biblioteka. Nakon 12 sati u Boeingu 777, koji je malko skuceniji od Airbusa s kojim smo dosli, stizemo na Charles De Gaulle u ponoc po Tokyo,  a 17 poslijepodne po pariskom vremenu. Malo svrljali po trgovinama, ukrcali se na novi avion i sretno stigli u Zagreb oko 21:30. All in all, pricat da je bilo jednostavno otic u Japan na mjesec dana je prilicna bajka, pocevsi od duljine leta, klime, hrane… Al se isplati :) I’ll be back Tokyo, Kyo no hiva sayonara, mata ne :)