S početkom četvrtog po redu radnog tjedna u Japanu postalo nam jasno da otić radit mjesec dana na drugom kraju planete i nije tako jednostavno kao otic u Tuheljske toplice. Branko je priznao da se zasitio sljakanja i da mu fali domovina, racunalo, pekara… I kod mene je bilo slicno. U biti postali svjesni da je proslih tri tjedna proletjelo u sekundi i da ce se isto dogoditi i s nadolazecim. S jedne strane dobro jer idemo kuci, a s druge strane lose, jer, naravno, idemo kuci. Odlucio se ne zamarat i uzivat u boravku. Vjerojatno i Branko. Jednu vecer isli jest u sushi bar. Iskustvo je prefakin dobro, kao i hrana koju mozes tamo pojest. Uglavnom stvar izgleda ovako: dodjes i prijavis se. Onda cekas i jos malo cekas. Onda te prozovu i svaka ekipa dobije svoj stol. Pored stola je pokretna traka po kojoj se voze sirovi stanovnici mora u svim bojama, okusima i oblicima. Jedes koliko god stane. Mozes i narucivat malo vise fora stvari. Na kraju prezderavanja, dodje konobarica i prebroji tanjure i napise cifru. Onda se skamenis, al brzo te prodje jer placa Kazuko-san. Nezaobilazni dio japanskog iskustva su i karaoke. Ni Branko ni ja nismo neki pjevaci i odlazak na karaoke je isprva ostavljao dojam samo sanse za dobrano se obrukat, al nakon dvije sekunde pogledavanja, obojici je bilo jasno da smo tu da probamo sve sto postoji. Stoga, Kazuko-san vodi Joela, Saru, Branka i mene u obliznji karaoke. Situacija slicna sushi baru, dodjes, prijavis se, cekas, jos malo cekas i onda dobijes svoju sobu. Sokovi s aparata bespla, oni bolji za nofce. Poslagali se po kaucima i krenuli se kreveljit. Na kraju skontali da bi Sarah mogla bit pro pjevacica, da nije lako otpjevat Losing My Religion i da je pjevani mandarin kineski nes najljepse sto postoji. Sve u svemu, zabavio se ko nikad do sad. Definitivno treba probat. Ima i video1 i video2. Vidjeli jos nest zastrasujuce. Kad odes navecer u Alps po sladoled s pastom od Azuki graha (ne zvuci tako, al je predobro), umoran se vracas doma i pogledas prema istoku, vidis izlazak sunca u ponoc. Naravno, radi se neonskim reklamama Shinjukua, Shibuye, Akihabare…, a svjetlo je toliko jako da nebo izgleda kao da se spusta NLO. E da, nesto sto kod nas nije obicaj je i da u japanskom javnom prijevozu nije pristojno/poželjno pričat na mob dok se voziš, kao ni da se cuje da zvoni. Stoga, automatska teta koja prica engleski i japanski, nakon sto kaze koja je sljedeca stanica i na koje sve linije mozes presjest,  lijepo ce zamolit da stavis mob u silent mode i ne pricas na mob,  odnosno da ga sasvim ugasis ako stojis pored priority seatova, mjesta rezerviranih za trudnice, starije, bolesne… Ne bi to napisao da se nisam sad vozio 7-com u Novom Zagrebu, a čovjek pored mene pije Žuju iz staklene boce i na opće oduševljenje nekih klinki pušta glasno cajke s moba. Jedan dan Branko ostao radit u Claire jerbo je kuhao veceru, a Sarah isla s nama na konstraksn sajt i ponela fotic pa imamo i slike s heavy-duty posla, dok jedemo sladoled, dok imamo power nap (muska inacica beauty sleepa), a ima i koja s pistoljima za cavle i tak. Branko slozio grah corbu za prste polizat. Japanci i ostali nisu ozbiljno shvatili uputu da se to jede s kruhom:-) Nakon toga, Branko napravio tradicionalni sirotinjski desert zvan “Zbuceno jaje”, a radi se o umiksanim sirovim žumanjcima sa secerom. Ili o seceru sa umiksanim sirovim zumanjcima. Uglavnom, bilo im super, al nisu mogli puno jer nisu navikli na tako jake okuse. Cak i Joel-san, koji moze pojest vise nego svi mi zajedno i opcenito pojede sve sto ostane poslije vecere, o cemu god da se radi, nije mogao dovrsiti zbuceno jaje. Hura za Branka, jerbo je grah podsjetio na domovinu i sluzio kao dobar predah od rize i povrca koje vidim prvi put u zivotu. Inace, tamo smo pojeli stvari za koje nisam ni znao da postoje. Od sluzavog povrca, gljiva, skoljki pa do japanskog krumpira, ribljih jajasaca, lotosovog korijena, samurajskog mochi kolaca od rize s azuki grahom… Posljednji vikend u Japanu pred nama. Nakon analize troskova i vremena, odlucili ic do Kamakure, malog gradica koji je u Kamakura periodu bio glavni grad Japana. Jeftina opcija prijevoza bila je Odakyu Line. Nakon par presjedanja, stizemo do Fujisawe, gdje trebamo presjest na prastari Enoden Line. Subina je htjela da se u polupospanom stanju prevarimo i nastavimo Enoshima Lineom do Enoshime. Izazimo van, nemamo pojma gdje smo, ali to uopce nije bitno jer je oko nas hrpa japanskih djevojaka u odjeci za plazu. Bilo je i muskih, ali mozdani receptori nisu reagirali. Izbuljenih ociju prelazimo most i setamo do otoka Enoshime odakle plaza izgleda totalno predobro. Kako smo tamo zavrsili totalno slucajno, rucnike nismo imali, a i voda bila malo puzgava, pa se nismo okupali, ali definitivno odlucili doc sutra. Kolicina Japanki koje izgledaju predobro je naprosto odusevljavajuca. Prije nastavka puta do Kamakure svratili do McDonaldsa, a jedini tip unutra koji je pricao engleski je s odusevljenjem pogledao nas stol i ispalio  “All that for two persons!?”. Kasnije nam postalo jasno zasto nismo nasli Enoden Line. Radi se o jednoj od najstarijih linija i uopce nije unutar stanice, nego treba izac van, pitat prvog lika, ic dalje, pitat drugog lika, odjebat ga jer ne zna objasnit, pitat treceg lika i onda jos malo hodat i onda doc do posebne stanice.  S dobranim zakasnjenjem stizemo do Daibutsua (Great Buddha), koji je bio glavni razlog posjeta Kamakuri. Radi se o divovskom kipu Buddhe, mislim drugog po velicini u Japanu. Eksli, mozes uc u kip i procitat kak su imali napredne metode gradnje. Jos se malo debilirali po Kamakuri i lagano krenuli doma jerbo ima dosta do Tokya.  U Fujisawi stali kupit sladoled, sjedili na plazi i gledali kako ekipa surfa. Nabasali i na neki lokalni festival i jos prosetali, izgubili se i oko 20h nasli stanicu i krenuli put Shinjukua.Tamo se utopili u zdjeli rize s przenom jeguljom i sve preliveno meko kuhanim jajetom. U nedjelju ipak ostali vjerni staroj tradiciji “nikad isto mjesto dva puta” i odustali od Enoshime i plaze. U biti vrijeme bilo u banani, ovo je samo bio izgovor. Stigli na Shinjuku, Branko otisao potraziti book shop, a ja odradit posao u net kafe. Nakon toga repetirali jegulju od sinoc, kupili kisobrane i krenuli na Ginzu, dio Tokya s najekskluzivnijim trgovinama koje postoje. Branko voli saksofone pa usli u ogromnu Yamaha trgovinu sa svim sto postoji i otkidali na cijene instrumenata. Upali i u Sony Building i tamo jos slinili i gledali 3D akvarij. Na kraju dana otisli do Asakuse pogledat Sensoji Temple. Hram se nazalost restaurirao, ali shrine i pagoda izgledaju predobro. Unutra drze sutre (budisticke tekstove), a ima i spika da imaju i Buddhin zub. Uletio tajfun i padala opaka kisa pa krenuli kuc. Na Shinjuku jos otkrili ogromni Book1st pa popunili kucnu biblioteku. Nedjelja se blizila kraju, a s njom i kraj naseg boravka u Japanu. Pred nama su ostali jos radni ponedjeljak i utorak, slobodna srijeda i let za doma u cetvrtak u podne.