Disklejmr: Postovi su na rvackom jerbo ne zelimo zagorcavat zivot mojoj majci koja ceka poruku na Skypu, a meni se bas i ne da :) I tak, u nedjelju poslijepodne napustio Malo Misto, stigao u Metropolu i krenuo prepakiravat kofere. Malo kasnije, stigli Branko, Riba i Goran, a s njima i hrpa pizze, pive i ko zna sta jos sve ne. Kao mali farewell party. Goran se ubrzo sprijateljio s kaucem i papirnatim Balicem u prirodnoj velicini, ja bio ubijen pa zakrmio, a Riba i Branko setali kvartom u 3 ujutro, na opce cudjenje lokalnih cugera. Oko 4 ujutro cirkus u stanu, Branko i Riba u stilu gregorijanskih zborova Goranu pjevaju nabolesniju pjesmu za budjenje ikad. Pakiramo stvari i lagani pokret, paranoidno kljucam ulazna vrata nakon sto sam tri puta provjerio sve prozore i roletne. Nabrijani Golf Duja tiho bruji pospanim gradom, a lagana kisa i Marchelov Puzzle Shock nas prate dok napustamo Metropolu. Oko pol 6 stizemo na Pleso, odradili check-in i predali prtljagu. Avion za Pariz kasni 50 minuta u polasku, pa sjedamo na kavu (18 kn?) . Pozdravljamo se s Goranom i Ribom, a Branko i ja se debiliramo u obliznjem PBZ igralistu.  Jos uvijek nisam siguran hocu li te slike ikada nekom pokazati. Jos se malo debiliramo u restoranu, nakon cega kontamo da bi mogli zakasnit na let koji i sam po sebi kasni. Ulecemo i guramo se kroz red, tip koji gleda karte nam spominje tri koljena rodbine, dok zena dolje na izlasku urla nasa prezimena i vjerojrno imena ostatka rodbine koja su promakla prethodno spomenutom gospodinu. Enivej, ipak uletili u avioncic za Pariz. Nakon nekih sat i pol, stizemo na Charles De Gaulle. Aerodrom je ogroman i izgleda uzasno kewl nasuprot Plesa. Downside toga je to sto se malo zajebano snaci dok nadjes svoj terminal (put ukljucuje vozikanje aerodromskom zeljeznicom, kupovanje hrpe cokolade, haxanje web terminala i kojesta drugo). Enivej, ukrcali se na Airbus A340 i krece let do Narite.  Iako nema bas previse mjesta, puno je udobnije od bojlera s krilima s kojim smo letjeli s Plesa. U sjedalu imas svoj mali LCD u kojem se moze pogledat X-Men ili novi Star Trek, a mozes gledat i putno racunalo koje ti kaze sve zakon stvari o letu. Na moje opce iznenadjenje, avion ne leti iznad Indije i Kine, nego fura do Baltika, Finske pa okine Ruskom obalom i kasnije se preko Sibira spusti do Japana. Svejedno, kad se vozis oko 1000 km/h na visini od 10km, temperatura vani je -50 C. Od vegetarijanskog rucka nisam bas puno ocekivao, pa se nisam niti previse razocarao. Nije da trazim sabji na gujaratski nacin, ali riza se moze malo bolje zacinit. Zeludac se razveselio kad su stjuardese pocele nositi japanske noodle  u miso juhi, ali naravno, hrpa iritantnih Spanjolaca je bila brza pa ispusili i to. Nakon gadnih 12 sati leta, stizemo na Narita aerodrom u 6.50 po lokalnom vremenu. Ostavljamo sliku i otiske,  lazemo da cemo si trazit hostel i bez problema prolazimo imigracijske provjere. Mjenjamo lovu i kupujemo kartu za ugodno klimatiziran i prilicno skup jutarnji vlak koji nas vozi do Tokyo Stationa, odakle se vozimo lokalnim vlakom do Hino Stationa. Iako smo mislili da se radi o selendri, Hino City je prilicno kewl dio Tokya, iako puno mirniji od susjedne Tachikawe ili Shibuye i Shinjukua. Zovemo Kazuko-san i to je trenutak u kojem nam dolazi do mozga da je Kazuko-san zena i da smo napravili totalni zajeb kad smo uz knjigu od Rvackoj kupili kravatu. Enivej, Kazuko-san nas pobrala nekim kombijem, svratili po bento, pokazala nam di je budisticki hram pa krenuli domeka.