Japan Series: Clare Restoran I Drvena Kuca

Prvi dan kad smo stigli,  Kazuko-san nas smjestila u WWOOF kucu, kucu u tradicionalnom japanskom stilu na metalnim stupovima ispod koje su bicikli i auto. S nama je i Joel iz Saipana (googlaj,  nisam ni a znao di je to), a jucer nam se pridruzio Stephen s Floride. Preko puta je kuca u kojoj zivi Kazuko-san, njen muz Hirofumi-san i sin kojeg vidimo tu i tamo jer inace provodi vrijeme koznagdje. U kuci spavaju i Monica iz Austrije i Sara iz Singapura, a prije par dana je svratila i Pin Pong (?! ) s　Tajlanda. Ocekujemo jos neku trebu ovih dana. Par kuca dalje je Clare, kuca u ruralnom japanskom stilu s restoranom i ogromnim vrtom. Prvi dan radili u vrtu, cupali travu i jebali mater komarcima koji su ovdje vrlo mali, ali su zbilja opaki i zli. Kazuko-san ima i psa kojem je ime Ku-chan, a voditi da u setnju ujutro i navecer  znaci prosetati ga okolnim parkom, pokupiti govna vrecicom i donijeti ih doma u kantu, jer ih valjda koriste za nesto. Inace, skoro svo smece u Japanu se reciklira i svaki dan se odvozi druga kategorija smeca. Hiro-san, muz Kazuko-san gradi drvenu kucu sat vremena od Hinoa, prema Yokohami, pa muski WWOOFeri uglavnom tamo sljakaju. Drugi dan Branko isao tamo, a ja ostao jer sam obecao navecer kuhati tradicionalno hrvatsko jelo. Dan poceo setnjom s Ku-chanom  (govna) zatim zalijevanje cvijeca, kasnije pekao kruh u kamenoj peci, a poslije im pokazivao kak se pravi seitan． Navecer prvi put kuhao za 10 ljudi. Singapur Sara mi pomagala, a napravio tradicionalni hrvatski sabji sa shitake i jos nekim gljivama, tofuom, chillijem, curryjem, tikvicama, paprikom, paradajzom, lukom i mrkvom. Svima bilo kewl. Iduci dan Branko bio u Clare, a ja isao na baustel sa Sarom, Joelom i Hiro-sanom. Drvena kuca je totalno kewl, lijepili neke trake po prozorima i bojali drvene povrsine sredstvom za zastitu. Zasrao se ko svinja, nokti su mi jos crni. Jucer opet baustel, ovaj put isao Stephen umjesto Sare pa bio heavy-duty dan, prefurali tonu drveta, ubili se bentom i spavali poslije, onda opet lijepili neku zastitu pa napokon doslo 18 sati i otisli doma. Put do doma dzipom traje oko sat vremena, a fascinantno je kako ekipa pazljivo i polako vozi. Navecer kao i svaki drugi dan jedemo svi zajedno u kuci Kazuko-san, a poslije toga svrljamo Hino Cityem i koljemo neki sladoled, iako je u Japanu kao nepristojno jest na ulici. Jucer umjesto toga, Branko, Stephen, Sara i ja bili u Tachikawi, kvartu do naseg, koji je nesto kao Shinjuku u malom (citaj ogromne svjetlece reklame i hrpa cudno obucenih rizojedaca). Inace, hrana je ovdje predobra, za ljude spremne probat nove stvari. Ako niste jedan od tih, odite radije u SAD. Vegetarijanstvo u onom obliku kojem ga poznajemo doma takodjer ne postoji, pa ako ste jedan od tih, pripremite se. Danas i sutra imamo day-off, pa smo Branko i ja u razgledanju. Sad sjedimo u uzasno malim kockicama s TV-om, Playkom, i racunalom. Imam i shitload fotki, al zaboravio kabel, pa cu to drugi put. Mama, volim te i ne brini se.