Japan Series: Mt. Takao, National Museum I Ueno Park

Nakon Kyota, pocetkom radnog tjedna osjetilo se na raspolozenju da je Stephen otisao. Tugu utopili u zalihama evropskih slatkisa koje smo pofurali u Japan ( Natasa, hvala na savjetima, poneo sam i strik za vjesat ves i kvacice, pomoglo je ).  Uglavnom, odradili ostatak tjedna i jedva docekali petak. I sljakanje bilo malo zamarajuce. Na posao se vozio sa Saegussa-sanom, koji bi me svako jutro na putu do tamo ispretresao japanske rijeci i fraze koje me naucio dok smo se vozili doma dan prije. Preko tjedna navecer uglavnom divljali biciklima po Tachikawi. Jedan dan u tjednu Branko ostao doma i pravio veceru, a Sarah iU petak odlucili kao prenocit u net kafeu jerbo je to dio japanskog iskustva. Joel-san to radi, pa kao i mi cemo (Branko i ja). Na kraju ipak odustali od plana i ostali od 9 do 2 ujutro. Provjerili i kolekciju pornica. Bespla je u net kafeu, kao i sokovi… Net kafe ima i kuhalo za ramen koji moras platit, kao i tuseve. Enivej, poslije net kafea, isli u 2 ujutro kupit kekse u 7&Eleven. Dok smo bili u net kafeu, Branko skinuo masu glazbe na moj mob (koji ovdje koristimo za provjerit mail prek wlana i slusat muziku, dok bespla ili krekane mape za bilokoji oblik GPS softwarea nismo nasli). Uglavnom, kupili hrpu cokoladnog keksa, vozimo se biciklima (u Japanu je kao jako neuljudno jest na ulici), s mobitela tutnji Seve i Gas Gas, a nas dvojica vristimo od smijeha. Naravno, za nama gazi policajac na biciklu. Branko ga skonta i kao javlja se na mob koji zvoni (LOL na kvadrat). Upirao je i Branka nesto za svjetlo, al mu rekli da su japanske baterije krepale i da mi u Europi imamo baterije koje traju 7 puta duze. Lik rekao “sugoi” i otpilio. U subotu, trecu po redu u Japanu, probudili se totalno zgazeni, a mlitavom raspolozenju islo je u prilog i uzasna sparina, karakteristicna za ljetni Tokyo. Doruckovali, krenuli se dogovarat kud cemo, probudili se, krenuli se dogovarat kud cemo, probudili se, otisli prosetat po Hinu i vratili se doma. Probudili se po ko zna koji put taj dan i na kraju poslijepodne otfurali na Takao, neku kewl planinu u blizini. Mt. Takao je poznat po slapovima, pa ponijeli i sugamane, jerbo mozda se okupamo u ledenoj planinskoj vodi. Doletjeli vlakom i nakon kraceg 15-minutnog analiziranja karte odlucili pratit route 6 do vrha. Vjerne stare Salomonke nakon prvog kilometra postigle radnu temperaturu i poprimile nezuljajuci oblik slican stopalu. Vidjeli i slap, koji je na nase opce razocaranje bio ogradjen, a oko njega skrpan omanji hram. Enivej, uspjesno svladali japansko blato i sklisko kamenje i valjda okinuli rekord staze. Dosli gore morki do koze. Malo prodavali zjake i piljili u neke dvije cure koje su sjedile do nas. Kad su otisle, krenuli dolje drugom rutom trazec drugi veliki slap. Naravno, pogubili se, al zato nasli totalno kewl budisticki hram. Vidjeli i svecenika. Nakon hrama, odlucili pozurit doma da stignemo na novi festival u Tachikawi. U cik-cak trku trcimo nizbrdo (svi normalni ljudi su hodali), a s nas kapa znoj ko da pada kisa. Patike postigle temperaturu prilicno vecu od radne. Mokri ko misevi stizemo na Takao Station, a neke lokalne curke se sa sigurne udaljenosti dive znojnim majcama i blatu na nasim patikama. Po dolasku doma, odlucujem se tusirat dok mi se prsti ne smezuraju, jerbo smo se prilicno dobro ubili na Takau. Nakon minute uzivanja u vreloj vodi, u kucu upada Kazuko-san i hoce nas vodit na neki dernek. Pet minuta kasnije, s mene jos kaplje voda od tusiranja, a mi sjedimo u obliznjem sumarku, gdje je ekipa slozila koncert, zderacinu i neki show sa svjetlecim skulpturama koji smo preskocili zbog mirisa ikayaki, przenih 20-centimetarskih lignji. Gledali malo koncert (video1 i video2), bilo kewl, a onda zakasnili do Tachikawe na festival. Enivej, vidjeli i tamo koncert na kojem se muska ekipa, na opce zadovoljstvo publike, obuce u poznate cure sa japanske estrade koje su prije bile muskarci i pokusava pjevat njihove pjesme. Nema slika toga jer sam jeo  sladoled i nije mi se slikalo. Zaintrigiralo nas kako se na TV-u stalno vrte neki polupoznati treba i lik u vijestima. Saegussa nam objasnio da su im nasle neke droge negdje, tipa ulovili, a cura zbirsala, no ulovili je za tjedan dana. Kasnije jos neki polupoznati tip postao poznat jerbo su i njemu nasli neke opijate i javno ga lincovali na TV-u, tjedan dana. Japansko pravosuđe ne pravi razliku između trave i heroina, pa s cim god da nekog ulove, isto mu se pise. I to ne dobro jer su kazne vrlo opake kad je droga u pitanju. Drugim rijecima, drogu ne treba nosit ili je trazit u Japanu. Nedjelja pocela ko i subota, nakon sto smo se nekoliko puta probudili, krenuli put Ueno Parka u kojem se nalazi vise dobrih muzeja, ukljucujuci i National Museum i Science Museum. Ovaj prvi je toliko velik da do drugog nismo dosli. Prije muzeja bili u kineskom restoranu. Nije bilo menija na engleskom pa smo odabrali nesto sa slikice, sto se pokazalo fatalnom pogreskom. Dobili vrlo ukusne noodle i povrce u juhi koju jedes tako da uzmes zlicu juhe pa gutljaj vode. Naravno, kineske konobarice ce ti dolijevati vodu samo dok cekas jelo, a onda dok jedes i lice ti mjenja boju u crvenu, one ce se cerekat i ocekivat da narucis sok ili caj. Nakon par sati u muzeju, sjedim u muzejskom wc-u, je*em 5 koljena rodbine kineskom kuharu, kineskim konobaricama i 2 milijarde ostalih kineza. Muzej je kewl pa ima wc-skoljke s ugradjenim peracem anusa. Ubuduce oprezno s “jedes pece, seres pece” jelima. National Museum je jedno od kewljih mjesta koje smo vidjeli. Unutra je mnostvo katana, skulptura Buddhe i ostalih, shogun odijela i neznamcegsvene. Osim stvari koje su na slikama na faceu, ima i mnostvo onih koje se ne smije slikat, a te su uglavnom vise kewl. Kako smo u Japanu vec treci tjedan, poceo sam bit civiliziran i pridrzavat se tih pravila. Nakon muzeja, jos prosetali hramom oko kojeg je mocvara sa lotos cvjetovima, pored Ueno Parka. Enivej, u Ueno Parku prvi put vidjeli i beskucnike. Osim kosih ociju, prilicno su slicni ovima kod nas. Prosli i kroz Harajuku u nadi da cemo vidjeti cosplay u punom izdanju, al bilo kasno pa opet vidjeli samo par cudno obucenih. Spustili se pjeske do Shibuye, ubili zdjeletinu rize s tankim listicima svinjetine i miso juhu i oduzeti krenuli doma. Na presjedanju s Yamanote Linea na Chuo Line na Shinjuku Stationu cudna scena. Nakon sto dekriptiramo mapu da vidimo koliko kosta karta doma, do nas stize tip od nekih 40-ak godina, sasvim normalnog izgleda i nudi pomoc. Zahvaljujemo se i kazemo da smo skontali i da smo kupili kartu vec. Tip kao nes mumlja i u sljedecem trenutku iz sveg glasa urla “Please give me five hundred (500) yen” i klekne ispred nas i stavlja ruke u molitvenu pozu iznad glave. Kad se to dogodi u Shinjuku Stationu koji je poput mravinjaka, osjecas vrlo neugodnu pozornost na sebi, oprilike kao kad glumis u kazalisnoj predstavi i pred prepunom publikom ne samo zaboravis tekst nego jos i slucajno prdnes na sav glas. U prvom trenu ne znamo koji vrag se događa, a u sljedecem shvacamo da je lik prilicno zahtjevan jer je 500 yena oko 25 kn i otprilike toliko nam kosta karta do doma. Za tu lovu se moze prilicno dobro jest u restoranu, a u trgovini kupit jela za cijeli dan. Na kraju mu kiselog lica dali svaki po 100-njak yena samo da skinemo pozornost sa sebe i nestanemo u gomili. Zakrmili u vlaku do doma. Jedva docekali utopit se u krevetu s klimom na 17 °C.