Japan Series: Tachikawa Adventures

Drugi tjedan u Tokiu krenuo sasvim ugodno. Prvi dio tjedna nastavili raditi na drvenoj kuci, a onda povodom pocetka OBon festivala glavni drvodjelac otisao na godisnji pa se preselili raditi noge za stolice u Hiro-sanovom wrkshopu, odma prekoputa. Enivej, kad smo vec kod glavnog drvodjelca, zove se Saigusa (wtf), ima 50 godina i ne izgleda nista bolje od obicnog rvackog sljakera. No, za razliku od ovih kod nas, ovaj je prije spomenutog godisnjeg imao drugi godisnji, tjedan dana je svrljao po Skandinaviji, samo metropole. Ako je takva placa u drvodjelca… Tip je totalno kewl, krmi s nama u WWOOF hausu, a preko vikenda ide doma zeni. Dok se vozimo do konstraksn sajta u njegovom kamioncicu, poucava nas japanski s naglaskom na uletavanje trebama. Osim toga, naucio je i par nasih fraza koje zapisuje u na zadnju stranicu englesko-japanskog rjecnika. Kad se probudi, vice “Dobro juutroo”. Ima i video gdje svira gitaru, al to uploadam kad dodjem doma. Enivej, pocetkom tjedna nekako nas napustila i cura sa Tajlanda, a dosla druga s Tajvana. Zove se JinJun (!?) i zbrisala je nakon par dana. Uglavnom, zloglasni tajfun koji je harao Azijom joj je razvalio hometown. Mi se nadali da ce malo opalit i kod nas da ne moramo nist radit. Tajfun obisao Tokyo, al za utjesnu nagradu nas probudio novi potres. Bilo totalno kewl, okrenuli se i nastavili spavat. Bio neki dan poslije jos jedan, al taj me nije probudilo. Uglavnom, ostali Sarah (kineskinja iz Singapura), Joel (Saipon), Stephen (SAD al rodom iz Austrije), Branko i ja. Bili jednu vecer na rijeci gledat vatromet, sto je kao totalno popularno. Mene obradovala i hrpa tradicionalne klope koju smo ponijeli sa sobom. Tad probao drugu po redu japansku pivu,Yebisu. Ime odgovara prvoj asocijaciji na rvackom, stoga, ovu pivu izbjegavat. Enivej, vratimo se festivalima. U petak i subotu navecer isli u Tachikawu gdje se odrzavao neki festival kojem ne znam ime, ali je bilo uzasno zakon. Eto i video. Ekipa se obuce u tradicionalnu obleku, isfuraju bubnjeve i urlaju i skacu ko manijaci. Sloze i papirnate skulpture da turisti mogu slikat, peku lignje i svast. Japanke u kimonu izgledaju predobro. A i inace izgledaju jako dobro :), odusevljeni smo. Prvi put isli nekud biciklima i skontali da je to najbolje prijevozno sredstvo za krace rute po Tokyu. (Za vise od jedne stanice bolje ic vlakom). U petak bili Sarah, Joel, Branko, Ryuichi ( sin Kazuko-san) i ja. Stephen isao s nekom trebom na Shinjuku, al nije nis ubo, vratio se doma 10 min poslije nas :P.  U petak mu bila zadnja noc u Japanu pa odlucili napravit show. On, Branko i ja uzeli hrpu love, bicikle i pravac Tachikawa. Prvo se glupirali na festivalu. Mahala nam dva slatkisa u kimonu, al nismo znali kak cjelobrojno podijelit tri sa dva, a da nitko ne ostane suh, pa ih samo slikali i kupili sladoled i sok u 7&Elevenu prekoputa, umjesto iz njihove skrinje. Krenuli trazit mjesto za popit pivu i idiotizirali se biciklima. Prije nego nastavim pricu, treba napomenut da smo sve bicikle posudili od Kazuko-san i da su svi bicikli u Japanu registrirani. Enivej, vozimo se po nekim ulicicama, Stephen urla “record me with your camera while I do power slide” (pogledaj video), a od tada na dalje Stephen se vozi na ispustenoj zadnjoj gumi. Ko za vraga, prolazimo kraj dva policajca koji nekoj ekipi provjeravaju broj sasije. Naravno, zaustavilo i nas. Dva lika, ko i vecina ljudi u Japanu, ne znaju beknut engleskog, krenuli nam svjetlit baterijom u bicikle, a Stephen gura zadnju gumu uz bankinu da mu ne skontaju 3cm posjekotine, jerbo to ne vole vidit i ne daju ti da se nastavis vozit. Ja i Branko pricamo Rvacki i ljuljamo se lijevo desno, a tip koji idlea nas gleda pogledom “na kojim ste vi opijatima”. Uspijeva izdrobit “where you from”… Na prvu nema pojma, al kad spomenemo Mirko CroCop Filipovic, komentira “Sugoi, Sugoi”, a dok mu faca poprima izraz “mogao bi ja i najebat, ovi nisu cisti”, lagano se odmice od nas. Ovaj drugi zove Kazuko-san jerbo misli da smo drapnuli bicikle. Na kraju sve normalka i krecemo dalje. Upadamo u neki lounge bar, al nas zena uredno moli da odjebemo jer je dolje privatni parti za starije. Kontamo ubit sat u net cafeu, al ne znamo ni jedan u tom dijelu Tachikawe, pa nakon kraceg cruisanja, nalazimo jednog. Parkiramo bicikle, udjemo unutra, a zidovi obljepljeni fotografijama obnazenih japanki. Stephen se sporazumijeva s pijanim likom, a ovaj mu objasnjava da smo dosli u mjesto u kojem vas tip/djecak koji bi kod nas mogao proc za ministranta, lagano odmjeri i odvede do mjesta gdje za novce dobijes sex. Dan prije smo vidjeli kurbe koje rade same, al su ruzne i vjerojatno su kineskinje.  Odjebavamo predvorje kupleraja i krecemo dalje. Eh da, treba napomenut da Japanci vole ic u karaoke barove u koje se placa upad. Vozikamo se ispred biciklima i gledamo ekipu koja stoji u cekaonici jer je kao previse ekipe pa ih ne puste. Odlucili ne ic ovaj put u to, jer smo, za razliku od lokalne ekipe, dosli biciklima, a i tako smo obuceni. Za oko mi zapinje soul bar u mracnoj ulicici. Stajemo ispred, nema zive duse, kontamo ocemo-necemo…   U tom trenu, ulazi mlada teta s pregacom u mase nam da udjemo. Branko i ja parkiramo bicikle, a Stephen komentira “I will laugh at you after you get assfucked by nigerian guys”. Na kraju i on upada s nama u prilicno kewl bar. Unutra neka lokalna ekipa sastavljena od par likova,  2 konobarice i valjda vlasnika. Vlasnik s afro zurkom stize za nas stol i vrlo brzo s japanskog engleskog prelazi na japanski. Stephen ga nekako lovi, al Branko i ja lapimo i pijuckamo Sapporo, trece pivo po redu ko sam probao. Na ljestvici dobrote je prvo, potegnuli ih pet. Nesto kasnije, ulecu tip i cura, novi u bircu, al i dalje su svi ista ekipa. Doslo jos nekih smjesnih likova. Tip i cura sjedaju za nas stol. Cura prica engleski, dok lik prvo blijedo gleda, a kasnije mu ona melje na japanskom. Enivej, tip radi kao ramen majstor u restoranu (nacrtali nam kartu, al predaleko je, ionako jedemo instant ramen)、a cura je instruktorica ashtanga joge i povremeno ide u Indiju. Imali o cem pricat. Osim toga, jedna konobarica slavila rodjendan pa smo bespla dobili tortu i neki zao alkohol. Moras iskapit. Ni dobro. Uglavnom, pisali od smijeha s njih dvoje dok pokusavaju izgovorit “ponedjeljak” ili “prodavacica”.  Kao slag na bespla tortu, stigao aitu programeru (IT programmer). Tip radi u Appleu i kodira appse za ajfon. Uglavnom, totalno je udaren, kao i svi japanci ima fetis na srednjoskolke u suknjicama i zaboravili ga pitat kolika je placa u japanskih developera. Obavezno pogledat slike na faceu, to je onaj lik s pljugom u ustima i mrljama na majci. U lagano blazenom stanju, oko pol tri ujutro, napustamo soul bar i pozdravljamo se s ekipicom. Ashtanga joga teta nam ponovo crta kartu da znamo opet doc. Bauljamo biciklima prema monorail　stranici (vracamo se doma tak da pratimo prugu biciklima), ali glad prevladava. Pakiramo konje pred McShitom, Stephen casti s 9 hamburgera i cugom po izboru. Teta na blagajni pada s nogu kad se vratimo dolje i uzimamo jos 6 cheeseburgera da imamo sta jest po putu (15 min biciklom). Treba napomenut da McShit radi 24 sata, a kosookima koji su fulali zadnji vlak je poseban gust doc i narucit 100-yen meni (5 kn), otic gore pojest i ko fol slucajno zaspat do jutra. Mrtvi se vracamo doma u ko zna koje doba. Najbolja noc u Tokyu do sada. U sljedecem postu: Ling, Branko i Ivor u Kyotou.