Londonske Avanture I DevSummit+EuroBSDCon@Cambridge

Dojmovi iz Japana jedva da su se slegli,  a ja sam opet negdje na 10000 m. Ovaj put u drugu stranu, gdje se sat pomice unatrag kad sletis. Enivej, na faksu koji je poceo gotovo odmah po povratku iz Japana, sam uspio biti prvi tjedan. I to ne sasvim jer sam pola predavanja ili prespavao ili je bilo toliko dosadno da sam otisao ispijat kavu i citat mailove. Odlucio i upisat Objektno Oblikovanje kod Zvone Radikalnog umjesto neceg sto sam upikao jer nije bilo niceg drugog, a nesto sam morao. Cini se Zvone OK. Tjedan proletio, ja zbrisao doma pobrat harac i posteno se zacugat (2x) prije neg opet odem.  U nedjelju stigao u Velo Misto i odjurio pogledat neki stan blizu FER-a, pa se cini da ce po povratku u domovinu past i selidba. O tom u nekom drugom postu. Jos dok sam bio u Tokiu, doletio mail od mentora najboljeg na svijetu, a u mailu se spominje London/Cambridge, EuroBSDCon i FreeBSD DevSummit. Naravno, pristao, a osim toga ubo i par dana o svom trosku u Londri. Da stvar bude jos bolja, skontao da su u isto vrijeme u Londonu i Ivana&Ivana. Dok sam pristajao na put i bookirao hostel, to nisam znao pa mi bilo kiselo zamisljat kak cu to sve sam i kak ce mi bit dosadno, pa mi pao kamen sa srca kad sam skontao da cu se imat s kim druzit. Jos mi bolje bilo kad se javila Ana i rekla da i ona ide na DevSummit. Uglavnom, rano u ponedjeljak ujutro stigao na Pleso, smrknuo kavu i nakon dva sata blejanja u tepih od oblaka i neku knjigu o japanskom koju sam sfurao stizem na Gatwick Airport. Engleski travnati krajolici izgledaju predobro iz pticje perspektive. Na Gatwicku kupio adapter za UKplug (5.5 faking funti, ako netko ide, nek me pita da mu posudim) i kartu za Southern Express vlak do London Victorie i zbrisao. Vidio nes predobro sto kod nas totalno nije moguce, cak ni kad bi imali dvije zeljeznicke kompanije. Dvoje glupih Spanjolaca kupilo karte za Gatwick Express i sjelo u Southern Express. Kondukter dosao i pun razumijevanja za strane drzavljane objasnio im da mogu izac i vratit se na Gatwick pa se ukrcat na Gatwick Express ili kupit kartu za Southern pa trazit povrat love od karte za Gatwick Express kad stignu na Victoriu (radi se o odvojenim kompanijama i ne mogu prihvacati karte jedna od druge). Nakon četiri godine frekventnog putovanja s HŽ-om, imam razloga pretpostavit da bi prosjecni hrvatski kondukter ponudio 20% jeftiniju “kartu” da nitko ne vidi dok on stavlja lovu u džep, a o povratu love za drugu kartu ne treba uopce razmisljati. Oko podne dogmizao do Astor Victoria hostela, ugodnog mladenacki raspolozenog mjestasca na Belgrave Roadu. Zakljucao prtljagu i krenuo istrazivat. U međuvremenu poslao SMS Ivani&Ivani. Primjetio masu Indijaca, Kineza, Japsa, raznih muslimana, crnaca, cak i Palestinca jednog. Skroz suprotnost od Tokia i totalno kewl kad na ulici mozes cut toliko jezika i vidit toliko boja i stilova odjevanja. Nasli se na Piccadillyu i glupirali se neko neodređeno vrijeme. Onda kasnije isli na koncert David Graya gdje sam u biti saznao tko je David Gray. Poslije koncerta bio mrtav pa se odmah po zavrsetku teleportirao natrag  hostel. Bio u cetvretokrevetnoj sobi na petom katu (vidi se Big Ben) s nekim likom iz Portugala. Kasnije bio i neki par iz JAR-a, ali sam njih vise-manje prespavao. Iduci dan odradili sav onaj sightseeing stuff, British Museum, London Eye, Big Ben… Bili i u tajlandskom koji je u biti zapadizirana verzija azijske kuhinje u kojoj fale zacini. Bilo dobro enivej. Navecer se druzili s Pericom i nekom curom iz Argentine koja pije ultrazakon caj. Dala mi da probam, navuko se i nastavio se natakat iako me upozoravala da bi mogao dobit ljevpro. Nisam dobio ljevpro;) Dan poslije odradio jos malo sightseeing, ukljucujci British Library i History of Medicine Museum. Navecer se nasao s Anom i Markom na King’s Crossu i krenuli put Cambridga. Prije puta kupio Ethernet kabel, 2 metra. Opet 5.5 funti. Pas mater i London. Predobro je i to sto kad ides na put koji placa netko drugi, ne ides od stanice od sobe pjeske nego taxijem. Prvu noc spavali u Selwyn Colleagueu, vrlo ugodnom mjestu koje po noci izgleda kao nekakva Harry Potter style skola, ali u biti je bolje od svih mjesta u kojima sam spavao u Engleskoj. Doruckovali Full English Breakfast, jaja, slanina, kobasice… Ostale noci spavali u Robinson Col., gdje mi sobe nisu bile bas tako kewl, ali definitivno nelose. Prva dva dana na DevSummitu vidio prezakon likova, ukljucujuci PhD ekipu cije knjige imam doma pa do autora vrlo bitnih RFC-a (ako ne znas sta je RFC, nemoj googlat, nema veze). Zabava se nastavila i na EuroBSDConu, vidio stvarno dobrih predavanja, dobio masu novih ideja… Ana bila vrlo ugodno drustvo, ne znam kak bi izdrzao sve te likove sam:). Vecerali prvu vecer u indijskom (chilli, be careful :-), drugu u japanskom (u kojem u biti rade Kinezi), trecu imali veceru u Clare Colleague (ne znaci da nije dobro ako nije egzoticno) i kasnije zavrsili u baru, a cetvrtu jeo cips i mars delight. Do japanskog restorana smo se vozili camcima (famozni punting, nije rijetkost da netko i zapliva :-) cija stabilnost ne ulijeva mnogo povjerenja, pogotovo kad se lik od stotinjak kila s praznom bocom skupog vina ljulja lijevo-desno i bas mu je zabavno. Cambridge sam po sebi izgleda vrlo oldstyle, sa svim onim kewl zgradama, kapelicama, no mozda ipak malo preakademski za moj ukus. Malo nocnog zivota ne bi skodilo. Zadnje jutro, odradio shopping u Cambridgu, klisnuo na vlak do King’s Crossa u Londonu i spiskao ostatak love na Oxford Streetu. Skupio prtljagu i predvecer stigao na Heathrow. Zadnje sitnise uvalio u zamjenu za duty-free Lindt i Toblerone. Kraj mene u avionu sjedio neki Japanac pa ga udavio. Vratio se u domovinu oko 23h po lokalnom vremenu.